Zaštita od požara je složena i kompleksna oblast koja je na prostorima Bosne i Hercegovine djelatnost od posebnog interesa. Zbog svog statusa ova oblast je definisana zakonima i drugim propisima (pravilnici, upute, odluke, planovi i sl.). Prije nego što pređemo na konkretne obaveze svakog pravnog lica nabrojaćemo samo dio tih dokumenata:
Na osnovu navedenih propisa i pozitivnih evropskih iskustava svaka pravna osoba je dužna izraditi sljedeću dokumentaciju iz oblasti ZOP-a:
Pored ovih akata pravna osoba je dužna izvršiti:
Elementi sistema za detekciju gasa su:
Osnovna zadaća plino-detekcijskih elemenata je dojava potencijalne opasnosti od plinom izazvanih štetnih događaja odnosno trovanja plinom ili eksplozije. Dojava se aktivira samostalno (senzori) ili ručno (ručni javljači). Prema trenutno važećim propisima potrebno je koristiti žičane plino-detekcijske elemente uz ožičenje propisanim kablovima. Osim nadležnim službama, i ovdje je bitna dojava ukućanima te pokretanje programskog evakuacijskog slijeda bilo za ukućane ako se radi o malom objektu, bilo za stanare odnosno korisnike ako je riječ o stambenim zgradama odnosno poslovnim ili javnim objektima. U tom slučaju imamo spregu sa elementima signalizacije, razglasnim sustavom i sustavom kontrole kretanja a sa ciljem obavještavanja o štetnom događaju i izvođenja iz objekta kako bi se spriječile moguće ljudske žrtve. Druga bitna integracija plino-detekcijske zaštite je ona sa energetskim sustavom i sustavom grijanja klimatizacije i ventilacije pomoću koje se kontrolirano i upravljano isključuju dovodi pojedinih energenata te pokreću sljedovi isključenja sustava grijanja i klimatizacije odnosno uključenja prirodne ili prisilne ventilacije. I jedna i druga grupa funkcija mora se pokrenuti istovremeno.
Vatrodojavni sistem na vrijeme upozorava na pojavu požara i time omogućava intervenciju prije nego što požar dostigne ozbiljne i razarajuće razmjere. Projektant vatrodojavnog sistema snosi veliku odgovornost za pravilan izbor pojedinih elemenata ovisno o tipu štićenog objekta, njegovoj konstrukciji, namjeni i tehnologiji. Ako je pravilno izveden projekat i vatrodojavni sistem uz nadopunu ostalim protivpožarnim mjerama (putevi za evakuaciju, PP aparati i hidranti kao i mehanizmi za odimljavanje, protivpožarna vrata, vodene zavjese, automatski sistemi za gašenje) mogu se posljedice požara svesti na najmanju moguću mjeru. Sva ugrađena oprema i sistemi se moraju uraditi po propisima i uputama proizvođača, važećih standarda i pozitivnih svjetskih iskustava. Pored toga važan faktor je i pravilan izbor pojedinih uređaja i opreme, koja uz to mora biti kvalitetna, ispitana, atestirana i provjerena. Pouzdanost čitavog sistema zavisi od kvalitete ugrađenih elemenata, pravilnom rukovanju, redovnom održavanju, servisiranju i periodičnim ispitivanjima.
Postoje dva osnovna tipa vatrodojavnih sistema:
Sistem radi tako da centrala nadzire određeni broj linija na koje se priključuje određeni broj konvencionalnih detektora požara.
U slučaju aktiviranja detektora požara, na vatrodojavnoj centrali se javlja signal alarma na pripadajućoj zoni. Nakon primitka signala alarm neophodno je postupiti po Alarmnom planu koji se definiše kroz Plan zaštite od požara.
Nije moguće s centrale ustanoviti koji je detektor aktiviran, pa je u slučaju većeg broja prostorija neophodno koristiti indikatore ispred prostorija. Kod ovih sistema standardima je ograničen broj detektora koji se smiju postaviti na jednu liniju (EN54 predviđa do 30 detektora na jednoj liniji). Detektori požara koriste sljedeće principe za detekciju požara: mjerenje temperature, prisutnosti dima, treperenje plamena. U slučaju prekida ili kratkog spoja na liniji, ne smije ispasti iz funkcije više od jedne zone tj. najviše 30 detektora.
Ovaj zahtjev je važan za upotrebu modernih analogno-adresabilnih sistema.
Princip rada detektora požara je isti kao kod konvencionalnih detektora s tim da je kod njih ugrađen element za adresiranje (broj koji određuje tačnu lokaciju). Sada centrala može komunicirati i nadzirati pojedinačno svaki element sistema, dozvoljeno je staviti na liniju više detektora. Standard EN54 propisuje da kod adresabilnog sistema, na liniji ne smije biti više od 128 elemenata (detektora i drugih elemenata sistema).
Da bi se zadovoljio zahtjev obzirom na prekid linije, detektori se spajaju u petlju (linija počinje u centrali sistema i njen kraj se završava u centrali). U slučaju prekida na jednom mjestu svi detektori i dalje rade, jer se petlja napaja s obje strane.
Adresabilni sistem u odnosu na konvencionalni ima više prednosti i to:
Detektori na upit centralne šalju, pored svoje adrese i tipa detektora, informaciju o stanju detektora. Centrala obrađuje taj podatak, usporeduje ga s programiranim za taj tip detektora. Ako je dobijena vrijednost veća od programirane, centralni uređaj šalje signal alarma detektoru, koji tek tada uključuje svoju signalizaciju. Pored toga centrala može poslati nalog i nekom drugom elementu linijskog uređaja da izvrši programiranu komandu (uključenje sirena, aktiviranje modula za gašenje požara, isključenje klapni i klima komora, zatvaranje PP vrata, napajanja itd.). Više ovakvih sistema je moguće uvezati (integrisati) u jedan nadzorni centar.
Povezivanje takvih sistema jednostavnije je, a pouzdanost veća, jer svaki podsistem može raditi i u slučaju prekida komunikacije sa nadzornim centrom. Moderni sistemi omogućuju kompletan nadzor i upravljanje podsistema s centralnog mjesta.
Priključenje na grafički terminal (PC s odgovarajućim software-om) omogućuje brzi i pregledni prikaz sistema i dijelova sistema u kojima je nastao novi događaj (alarm, kvar, isključenje i dr.).
U mogućnosti smo, kao ovlaštena Agencija za opremu INIM, NOTIFIRE ponuditi Vam projektovanje, isporuku i ugradnju opreme:
Pored navedenog,
DSC d.o.o. posjeduje odobrenje od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije za periodične preglede, mjerenja i ispitivanja te izdavanje atesta o ispravnosti navedenih sistema.
FM200 je tekući plin, hemijske formule CF3CHCF koji se pod pritiskom od 24,8 bar kod 20 stupnjeva Celzija, drži u spremnicima, a služi kao vrlo djelotvorno sredstvo za gašenje. Pod komercijalnim nazivom FM200, u standardu NFPA 2001, taj se plin naziva HFC-227ea.
Plin FM200 je siguran za ljude koji bi se zatekli u prostoru u trenutku automatskog gašenja, bezbojan i bez mirisa, bez opasnosti od povećanja pritiska u prostoru, nije električki vodljiv što izvrsno odgovara za zaštitu elektronike i elektroopreme i gasi požar vrlo brzo, unutar deset sekundi od trenutka aktiviranja.
Tekući plin FM200 ne sadrži elemente koji mogu razarati ozonski omotač, zbog čega je prihvaćen kao jedna od zamjena zabranjenom halonu 1301 ili halonu 1211 kojim su se punili ručni vatrogasni aparati.
Da bi djelotvornost kod gašenja bila potpuna neophodno je napraviti pravilno i kvalitetno projektantsko rješenje instalacije.
Vrijeme ispucavanja, sredstva za gašenje, mora biti najdulje 10 sekundi i sredstvo ne podnosi dugačke cjevovode, tj. spremnici sa sredstvom za gašenje trebaju biti što bliže štićenom prostoru.
Za sistem gašenja osim sredstva za gašenje bitne su sljedeće komponente:
Kao elementi automatske detekcije požara služe termomaksimalni i dimni javljači, koji reagiraju kod podešene temperature i količinu dima koja je odabrana obzirom na specifičnosti tehnološkog procesa u štićenim elementima.
Ručni javljači požara postavljaju se kraj izlaznih vrata iz štićene prostorije. Signal “požar” dobijen od automatskog ili ručnog javljača požara, vodi se do centrale vatrodojave koja ga obrađuje i proslijeđuje. Na centrali se ovaj signal svjetlosno i zvučno registrira, te proslijeđuje odmah na pripadne alarmne sirene u štićenom prostoru, te na odgovarajući razvodni ventil kojeg otvara, te na razvodne ploče sa kojih se napaja ventilacija objekta i koju isključuje. Nakon vremenskog zatezanja centrala aktivira i automatski ventil na cjevovodu i dolazi do automatskog ispucavanja plina FM200 i gašenja unutar 10 sekundi. Aktiviranjem ručnog javljača za gašenje odmah dolazi do aktiviranja instalacija. U slučaju lažnog aktiviranja ručnih ili automatskih javljača požara ili u slučaju nemogućnosti blagovremene evakuacije štićenog prostora kod aktiviranog sistema, može se u periodu vremenskog zatezanja putem aktiviranja blokirnog tastera zadržati isticanje CO2 za svo vrijeme njegovog aktiviranja. Zbog njegove izuzetne namjene treba ga ugraditi u poseban ormarić sa staklom, tako da se izbjegne njegovo neželjeno aktiviranje. Koncentracija plina FM200 od samo 7% u prostoru uspješno gasi sve vrste požara, a potpuno je bezopasna za ljude koji bi se zatekli u vrijeme aktiviranja u štićenom prostoru. Idealan je za zaštitu računarskih centara, telefonskih centrala, prostora s elektronikom, galerija, trezora i sličnih prostora.
Ovaj proizvod je odobrena zamjena za Halon koji je do tada bio jedno od najpouzdanijih sredstava za gašenje požara. Halon je po preporuci Londonskog instituta za zaštitu od požara zabranjen Montrealskim protokolom zbog oštećenja ozona i štetnog uticaja na okolinu i ljude. Sredstvo za gašenje požara pod nazivom FPG Aerosol je prvobitno proizveden za gašenje požara na podmornicama, a po zabrani Halona se komerciolizovao. U sastavu aerosola se nalazi 60% soli alkalnih metala i 40% specijalnog gasa. Nakon pobude, kruta tvar se pretvara u brzo ekspandirajući aerosol za gašenje požara koji izlazi kroz otvor aparata i širi se štićenim prostorom u obliku dima i prašine. Aerosol koji sadrži mikronske čestice raspršuje se u prostor u kojem gori vatra i gasi je. Pritisak koji nastaje kod aktiviranja, omogućava da se aerosol izbacuje u vanjski prostor u vidu slobodnog mlaza. Aerosol koji nastaje iz FPG Generatora aerosola za gašenje požara spriječava gorenje i gasi vatru. NE oduzimajući kisik i NE pothlađujući, već spriječavanjem HEMIJSKE reakcije gorenja na molekularnom nivou, bez utjecaja na količinu kisika.
Nastali dim i prašina prilikom gašenja požara su ekološki neškodljivi, netoksični, ne proizvode kratke spojeve na električnim uređajima i ne doprinose uništavanju ozonskog omotača. AEROSOL se koristi za gašenja požara klase A,B,C, i kod gašenja postojećih električnih pogona, visoko voltažnih, elektronskih sklopova, generatora, brodskih uređaja, kućnih aparata i svih uređaja pod naponom. Kanisteri ispunjeni medijem za gašenje AEROSOL su izrađeni od nerđajućeg čelika, što garantuje trajnost kanistera i otpornost na vanjske uticaj i fizička oštečenja. Sistem gašenja požara medijem AEROSOL je jednostavan za izradu i montažu. Kod montaže kanistera aerosola za gašenje požara nema tradicionalnih plinskih boca, mlaznica, cijevi i cjevnog pribora (ventili, reduktori), nema troškova nabave i transporta rezervnih dijelova i njihova skladištenja, nema skupog rada na projektiranju i izradi cijevnih instalacija kao kod konvencionalnih sistema za gašenje vodom, pjenom, FM-200, CO2, inertnim i drugim plinovima, i sl. Kanisteri se sastoje od tijela, previđenog ovjesa i mlaznica. Kod montaže ovjesa neophodno je predvidjeti težinu i silu udara, koji prouzrokuje Aerosol prilikom aktiviranja.
Aktiviranje kanistera ispunjenih medijem za gašenje se vrši putem centralnog uređaja alarmnog sistema. Kao elementi automatske detekcije požara služe termomaksimalni i dimni javljači, koji reagiraju kod podešene temperature i količinu dima koja je odabrana obzirom na specifičnosti tehnološkog procesa u štićenim prostorima. Ručni javljači požara postavljaju se kraj izlaznih vrata iz štićene prostorije i služe za direktno aktiviranje sistema. Signal “požar” dobijen od automatskog ili ručnog javljača požara, vodi se do centrale vatrodojave koja ga obrađuje i proslijeđuje. Na centrali se ovaj signal svjetlosno i zvučno registrira, te proslijeđuje odmah na pripadne alarmne sirene u štićenom prostoru, te na odgovarajuće razvodne ploče sa kojih se napaja ventilacija objekta i koju isključuje. Nakon vremenskog zatezanja centrala aktivira elektroventil na generatoru aerosola i dolazi do automatskog gašenja unutar 10 do 20 sekundi. Za pravilan rad sistema gašenja požara medijem za gašenje AEROSOL neophodno je vršiti redovno kontrolu ispravnosti rada i stanja uređaja sistema.
Glavne osobine AEROSOLA za gašenje požara:
Zbog svih navedenih karakteristika sistemi za gašenje požara FPG aerosolom se koriste za zaštitu slijedećih prostora:
Kao najpovoljnije sredstvo za gašenje skladišta lakozapaljivih tekučina je CO2 (ugljičnidioksid). CO2 je bezbojan plin, osim što kod izlaska liči na oblak. Ako se udahne u malim količinama uzrokuje svrabež u grlu i nosu. Teži je od zraka i ne sadrži kisik i svojom povečanom koncentracijom smanjuje udio kisika u zraku ispod granice gorenja, čime se prekida svaki dalji proces gorenja. CO2 se drži u čeličnim bocama u tekučem stanju pod pritiskom. Na osnovu pohranjivanja pod različitim pritiscima tako se i sistem CO2 dijeli na:
Svaka boca na sebi ima brzootvarajući ventil, koji na sebi ima sigurnosni ventil, koji ne dozvoljava prekoračenje vrijednosti pritiska iznad ispitnog pritiska boce. Boce su smještene u prostoru izdvojenom od prostora koji se štiti i nalaze se u prostoriji pored štičenih prostora. Skup boca protivpožarnog uređaja čini bateriju boca. Svaki red boca služi za gašenje posebne prostorije.
Svaka boca je određenog volumena i na svakoj se nalazi brzo otvarajući ventil koji preko fleksibilnog crijeva povezuje bocu sa izlaznim kolektorom. Između fleksibilnog crijeva ugrađen je nepovratni ventil za sprećavanje strujanja CO2 plina u suprotnom smjeru. Svaka boca visi na vagi koja konstantno kontroliše težinu punjenja CO2 u boci. Vaga reagira ako se težina punjenja CO2 u boci smanji za više od 10 %, odnosno 5 kg, tada se oglašava signal kvara na vatrodojavnoj centrali, a na samoj vagi položaj utega je u donjem položaju ispuštene boce. Kao elementi automatske detekcije požara služe
Termomaksimalni i dimni javljači, koji reagiraju kod podešene temperature i količinu dima koja je odabrana obzirom na specifičnosti tehnološkog procesa u štićenim elementima. Ručni javljači požara postavljaju se kraj izlaznih vrata iz štićene prostorije. Signal “požar” dobijen od automatskog ili ručnog javljača požara, vodi se do centrale vatrodojave koja ga obrađuje i proslijeđuje. Na centrali se ovaj signal svjetlosno i zvučno registrira, te proslijeđuje odmah na pripadne alarmne sirene u štićenom prostoru, te na odgovarajući razvodni ventil kojeg putem elektromehaničkog okidača otvara, te na razvodne ploče sa kojih se napaja ventilacija objekta i koju isključuje. Nakon vremenskog zatezanja centrala aktivira i elektromehanički okidač na pilot boci pripadne CO2 baterije, koja opet pneumatskim putem otvara sve ostale ventile na bocama. Ovo vremensko zatezanje potrebno je da bi svo ljudstvo, počev od signala “požar” preko alarmnih sirena, bezbjedno napustilo štićeni prostor, koji prisustvom koncentracije CO2 predstavlja opasnost.
U slučaju lažnog aktiviranja ručnih ili automatskih javljača požara ili u slučaju nemogućnosti blagovremene evakuacije štićenog prostora kod aktiviranog sistema, može se u periodu vremenskog zatezanja putem aktiviranja blokirnog tastera zadržati isticanje CO2 za svo vrijeme njegovog aktiviranja. Zbog njegove izuzetne namjene treba ga ugraditi u poseban ormarić sa staklom, tako da se izbjegne njegovo neželjeno aktiviranje. CO2 plin, nakon aktiviranja baterija boca, se cijevovodom dovodi u ugroženi prostor koji se s CO2 popunjava raspršivanjem plina kroz CO2 mlaznice.
Pored automatskog aktiviranja postoji i mogučnost aktiviranja i ručnim putem na dva načina:
Agencija za zaštitu ljudi i imovine „DSC“ d.o.o. Sarajevo je kao Centar za elektronsku zaštitu i nadzor objekata osnovana početkom 1999. godine.
Jedanaest zaposlenih izvršilaca sa visokom stručnom spremom najbolji je dokaz ulaganja u kvalitet naših ljudskih resursa.
Korisnici naših usluga naša su najveća referenca. Većinu naših klijenata čine uspješne finansijske institucije, farmaceutske firme, obrazovne, medicinske i javne ustanove, osiguravajuća društva i poznate trgovačke kuće.
Popunite formular za prijavu sa vasim osobnim podacim i vrstom usluge i sacekajte nas odgovor.
